Metakognitivna svjesnost predstavlja sposobnost da postanemo svjesni vlastitih misli, uvjerenja, emocija i načina na koji razmišljamo. Jednostavno rečeno, to je sposobnost da ne budemo samo učesnici svojih misli, već i njihovi promatrači. Umjesto da automatski povjerujemo svakoj misli koja nam se pojavi, zastanemo i zapitamo se: „Da li je ova misao tačna? Da li mi koristi? Šta se trenutno dešava u mom umu?“
U svakodnevnom životu često reagujemo impulsivno. Jedna kritika može izazvati ljutnju, jedna greška osjećaj bezvrijednosti, a jedna neizvjesnost strah od najgoreg ishoda. Kada razvijamo metakognitivnu svjesnost, učimo prepoznati te obrasce prije nego što oni upravljaju našim ponašanjem. Tada misli više ne doživljavamo kao neupitne činjenice, već kao mentalne događaje koji dolaze i prolaze.
Ova sposobnost ima veliku vrijednost u psihoterapiji, obrazovanju, poslu i porodičnim odnosima. Osoba koja razvija metakognitivnu svjesnost lakše upravlja emocijama, donosi promišljenije odluke i rjeđe reaguje ishitreno. Ona postaje svjesna vlastitih navika razmišljanja, prepoznaje kognitivne greške i uči birati korisnije načine tumačenja životnih situacija.
Metakognitivna svjesnost ne znači da ćemo prestati imati negativne misli ili neprijatne emocije. Ona znači da nećemo dozvoliti da nas svaka misao odvede u strah, ljutnju ili očaj. Razvijamo unutrašnju sposobnost da zastanemo, posmatramo i biramo kako ćemo odgovoriti.
Zato se može reći da je metakognitivna svjesnost jedan od temelja ličnog razvoja i psihološke otpornosti. Što bolje razumijemo način na koji naš um funkcioniše, to ćemo lakše upravljati svojim emocijama, ponašanjem i životom. Prava sloboda ne počinje onda kada promijenimo okolnosti, već onda kada naučimo svjesno upravljati vlastitim načinom razmišljanja.