Strah je prirodna ljudska emocija. On nas štiti od stvarnih opasnosti, ali ponekad počne upravljati našim životom i onda kada opasnosti više nema. Mnogi ljudi godinama izbjegavaju određene situacije: javni nastup, vožnju automobilom, razgovor s autoritetima, putovanje avionom ili upoznavanje novih ljudi. Na prvi pogled izgleda kao da izbjegavanje pomaže jer trenutno osjetimo olakšanje. Međutim, dugoročno ono samo učvršćuje strah.
Jedna od najefikasnijih metoda u bihevioralnoj terapiji jeste suočavanje (ekspozicija). Njena osnovna poruka glasi: ne pobjeđujemo strah bježeći od njega, nego prolazeći kroz njega, odnosno suočavajući se sa njim.
To ne znači da trebamo učiniti nešto opasno ili nepromišljeno. Naprotiv, suočavanje je plansko, postepeno i kontrolisano. Prvo napravimo listu situacija koje izazivaju strah – od onih koje bude blagu nelagodu do onih koje izazivaju najveću anksioznost. Zatim krećemo od lakših koraka. Osoba ostaje u situaciji dovoljno dugo da primijeti kako anksioznost, iako u početku raste, nakon određenog vremena prirodno počinje opadati. Mozak tada uči novu lekciju: „Ovo nije opasno kao što sam mislio.“
Svakim novim uspješnim suočavanjem raste osjećaj samopouzdanja, a strah postepeno gubi svoju snagu. Važno je ne odustati nakon prvog pokušaja, jer se hrabrost ne rađa odsustvom straha, već spremnošću da djelujemo uprkos njemu.
Zapamtite: strah traži da stanemo, dok nas život poziva da krenemo naprijed. Svaki mali korak koji napravimo prema onome čega se bojimo istovremeno je korak dalje od ograničenja koja smo sami sebi postavili. Ne dozvolite da vaš svijet bude onoliko mali koliko su veliki vaši strahovi. Hrabrost nije dar koji imaju rijetki – ona je vještina koja se razvija svakim novim suočavanjem.
Ako želite pobijediti svoje strahove, nemojte čekati da oni nestanu sami od sebe. U većini slučajeva oni se smanjuju tek kada im se postepeno i planski suprotstavimo.
Uzmite papir i zapišite deset situacija kojih se bojite. Zatim ih poredajte od 1 do 10 – tako da broj 1 predstavlja strah koji vam izaziva najmanju nelagodu, a broj 10 onaj koji vam je trenutno najteži.
Počnite od prvog straha. Nemojte prelaziti na sljedeći dok ne primijetite da se intenzitet straha značajno smanjio. Suočavajte se s tom situacijom više puta, ostajući u njoj dovoljno dugo da anksioznost počne prirodno opadati. Tek tada prijeđite na drugi korak.