Mnogi vjeruju da se lideri rađaju i da samo rijetki posjeduju dar da vode druge. Međutim, iskustvo i brojna istraživanja pokazuju da je liderstvo prije svega skup znanja, vještina i navika koje se mogu učiti i razvijati. Neko možda ima prirodne predispozicije, ali pravi lider postaje kroz rad na sebi, iskustvo i spremnost da svakodnevno raste.
Prvi i najvažniji korak u liderstvu nije vođenje drugih, nego vođenje sebe. Teško je očekivati da ćemo uspješno voditi porodicu, tim, organizaciju ili zajednicu ako ne znamo upravljati vlastitim emocijama, mislima, navikama i odlukama. Samodisciplina, odgovornost, dosljednost i sposobnost da ispunimo obećanja koja damo sebi predstavljaju temelj svakog uspješnog liderstva.
Liderstvo nije titula, funkcija niti položaj. To je sposobnost da svojim primjerom inspirišemo druge. Ljudi mnogo više slijede ono što vide nego ono što čuju. Zato pravi lider ne traži od drugih ono što sam nije spreman živjeti. On pokazuje integritet, preuzima odgovornost za svoje greške, uči iz neuspjeha i ne prestaje raditi na vlastitom karakteru.
Dobra vijest je da svako može razviti ove osobine. Svaki čovjek može naučiti bolje komunicirati, donositi kvalitetnije odluke, rješavati konflikte, motivisati ljude i graditi povjerenje. Liderstvo nije rezervisano samo za direktore, političare ili menadžere. Roditelj koji mudro odgaja svoju djecu, nastavnik koji inspiriše učenike, imam koji okuplja zajednicu ili volonter koji pokreće korisne projekte – svi oni pokazuju osobine lidera.
Svijet danas više nego ikada treba ljude koji će preuzimati odgovornost, graditi mostove među ljudima i svojim primjerom širiti optimizam, poštenje i zajedništvo. Takvi lideri ne nastaju slučajno. Oni se oblikuju kroz svakodnevni rad na sebi.
Ako želimo uspješno voditi druge, prvo moramo naučiti voditi sebe. Upravo tu počinje svako istinsko liderstvo.